/
DOBRO VINO NE MORA DA BUDE SKUPO
Ivan Trivanović, vlasnik fruškogorske vinarije Trivanović kaže da mu je želja da i dalje pravi pitka, voćna fruškogorska vina u kojima se može uživati svakog dana

Vinarija Trivanović, nastala još 1959. godine, jedan je od vinskih stubova fruškogorskog vinogorja: u njenim prostranim vinogradima u šidskom kraju nastaju vina koja se na tržištu lako prepoznaju po odličnom odnosu cene i kvaliteta, bilo da je u pitanju veoma zanimljivi grašac Optimus, voćni, veseli i sveži Pinot Grigio ili seriozni Chardonnay Barrique, uz druge etikete belih i crvenih vina, sa osnovnim i premijum etiketama, koja sva odreda nose snažan pečat ovog sunčanog teroara.
Za kormilom kuće Trivanović danas je Ivan Trivanović, a njegovu kompaktnu i efikasnu "posadu" čine još i iskusni enolog Tanja Đuričić i vinogradar Dragan Miljević, uz, naravno, oca Dragana, legendarnog fruškogorskog vinara Brku.
Ovaj maleni tim bio je vredan i u minuloj, pandemijskoj godini, kaže za Vino & Fino Ivan Trivanović:
- Najveća novina koju imamo je sovinjon iz berbe 2018, koji je godinu dana ležao u srpskom bariku. On je već na tržištu i jako smo zadovoljni njime. Nadam se da će ga probati i oni koji nisu navikli na sovinjon odležao u hrastu - kaže Trivanović.
Kako vam je išao posao u prošloj godini?
- Od proleća naovamo nije bilo tako loše bilo, posebno u vezi sa izvozom. Uspeli smo da steknemo dva nova kupca u Evropskoj uniji i mnogo mi je drago zbog toga. Količine trenutno nisu mnogo bitne jer smo svesni koliko smo nepoznati na evropskom tržištu. Načinili smo početne korake i sada očekujemo lagano širenje. Kako se vinoljupci tamo budu prilagođavali i kako budu otkrivali nova vina, pa i naša među njima, tako će i prodaja rasti.
Da li ste zadovoljni berbom 2020?
- Što se tiče kvaliteta, berba je bila jako dobra. Nikad nismo imali tako dobro grožđe za bela vina, a i za crvena je godina bila dobra. Ali bela - što se tiče šećera i kiselina, zaista je sjajna godina. Prinos je bio, doduše, drastično manji, i do trideset odsto, i na pino griđu i na sovinjonu i šardoneu. Mi to ne možemo da nadoknadimo kroz cenu i videćemo šta ćemo da uradimo. Hvala Bogu, kod grašca nije bilo tih problema. On kao da je napravljen za sve ove Božje vragolije koje nam se dešavaju sa kišom, neujednačenim cvetanjem...
Poznati ste po vrlo fer cenama. Da li i ubuduće zadržavate tu poslovnu strategiju?
- Ostajemo pri tome. Naša filozofija je da kvalitetno vino ne mora da bude skupo. Mi smo, recimo, formirali cenu za našu premijum liniju tako da vina koštaju do 1.150 dinara za vina koja, gledajući ostala vina na našem tržištu, vrede više. Ja mislim da je to dovoljno i nadam se da će kupci to da prepoznaju. Što se bazičnih vina tiče, tu smo zacrtali da sve bude ispod 900 dinara, da ljudi mogu da sebi to priušte na dnevnom i dvodnevnom nivou. Da to budu vina u kojima se može uživati svakog dana.

Ovo je treća berba sa Tanjom Đuričić kao enologom u vašoj vinariji. Kakav je novi kvalitet ona donela u rad?
- Ta saradnja donela nam je puno - neću reći u pogledu kvaliteta, već u pogledu finesa. Naša vina su već bila ispunila naš osnovni kriterijum kvaliteta i sada smo krenuli da radimo na finesama - bilo da je to drugačiji kompleks aroma, ili struktura, ili telo... Tanja voli da eksperimentiše, a i ja sam uvek za to, sve dok to nije drastično i dok je u zacrtanim okvirima. Na primer, veoma volim bele barike, a volim i posebno da radim sa Optimusom, u želji da od grašca napravim vino po kome će se naša vinarija prepoznavati.
Stalno se vraćamo na grašac. Spadate u popularizatore ove sorte, pa ipak nemate njeno ime na etiketi...
- Zbog čudne istorije koja prati sortu, nisam smeo da dam ime grašac ili italijanski rizling. Dali smo ime Optimus, to jest "najbolji". To moje kockanje se izgleda isplatilo jer su ljudi jako lepo prihvatili to vino i obožavaju ga. Mi imamo i osnovni grašac koji se prodaje u supermarketima. Vina od te sorte svako voli da pije, a dobro je i to što sada zakonski možemo da koristimo ime grašac. Planiramo da u nekom dužem periodu napravimo i grašac koji će biti iznad Optimusa i koji će duže odležavati u boci. Tanja je rekla: "Kad dođemo do tog momenta, znaću".
Pinot Grigio ostaje vaš veliki tržišni adut?
- Mi na tom vinu stalno radimo. U berbi 2020. je jako lepo izašao. Radili smo u dva tanka i posle smo to uklopili. Radićemo na tome da mu unapredimo strukturu i kompleksnost, a da pritom zadržimo ono zbog čega ga ljudi vole, a to je lepa voćnost koju mu daje naš teroar.
Kakve su promene nastupile u radu sa crvenim vinima?
- Mi smo sa Tanjom napravili dogovor da deo berbe 2018. radimo tradicionalno, a deo u vinifikatoru. I to se pokazalo kao "bomba", kao prava stvar. Sada smo flaširali tu berbu i jako smo zadovoljni i osnovnim vinima koje smo radili tradicionalno, i rezervom širaza koji je rađen kupažom vina napravljenih na dva načina. Godina je bila jako dobra, dala je odlične šećere i odličan odnos šećera i kiselina, i sve će se to "smiriti" u boci. Vino je bilo 16 meseci u srpskom bariku, ali smo kaberne sovinjon morali da oplemenimo malim dodatkom francuskog drveta.
Koliko će ta berba sazrevati u boci pre puštanja na tržište?
- Nakon barika, želja mi je da ta vina stoje u boci još najmanje dve godine, da bi bila svilenih tanina i da im kompleksnost i voćnost bude na mestu.
Pre dve godine uveli ste novi vizuelni identitet vina. Kakve su bile reakcije publike?
- Etikete smo promenili početkom 2019. godine. Pokušali smo dve serije etiketa ranije, ali to baš nije bilo urodilo plodom, a nisam imao ni vina koja sam želeo da imam. Kada je Tanja došla želeo sam da napravim jedan presek. Nastala je miminalistička etiketa na kojoj se vidi naš vinograd, i ona je jako lepo prihvaćena. Rečeno mi je da sam našao pravu etiketu i da je ne menjam. Takođe, i kod premijum vina morali smo da napravimo redizajn. Sada se nekim ljudima etikete za sovinjon barik i za šardone najviše sviđaju od svih koje imamo.
Kako funkcioniše vaš tim?
- Otac je starija generacija i ranije je bilo dosta neslaganja, pa smo morali da tražimo neka solomonska rešenja. Od kada je Tanja došla, Brka se potpuno povukao iz dela posla u vezi sa marketingom i vizuelnim identitetom... Iz rada sa vinom se davno povukao. Sada radi u obradi vinograda jer tu ima zaista mnogo iskustva. Sve ostalo radimo Tanja, vinogradar i ja. Vinogradar je stalno tu, Tanja ima mnogo iskustva, strogi smo i ona i ja, znamo šta želimo i vrlo lako se dogovaramo oko ciljeva i rešenja.

Za kormilom kuće Trivanović danas je Ivan Trivanović, a njegovu kompaktnu i efikasnu "posadu" čine još i iskusni enolog Tanja Đuričić i vinogradar Dragan Miljević, uz, naravno, oca Dragana, legendarnog fruškogorskog vinara Brku.
Ovaj maleni tim bio je vredan i u minuloj, pandemijskoj godini, kaže za Vino & Fino Ivan Trivanović:
- Najveća novina koju imamo je sovinjon iz berbe 2018, koji je godinu dana ležao u srpskom bariku. On je već na tržištu i jako smo zadovoljni njime. Nadam se da će ga probati i oni koji nisu navikli na sovinjon odležao u hrastu - kaže Trivanović.
Kako vam je išao posao u prošloj godini?
- Od proleća naovamo nije bilo tako loše bilo, posebno u vezi sa izvozom. Uspeli smo da steknemo dva nova kupca u Evropskoj uniji i mnogo mi je drago zbog toga. Količine trenutno nisu mnogo bitne jer smo svesni koliko smo nepoznati na evropskom tržištu. Načinili smo početne korake i sada očekujemo lagano širenje. Kako se vinoljupci tamo budu prilagođavali i kako budu otkrivali nova vina, pa i naša među njima, tako će i prodaja rasti.
Da li ste zadovoljni berbom 2020?
- Što se tiče kvaliteta, berba je bila jako dobra. Nikad nismo imali tako dobro grožđe za bela vina, a i za crvena je godina bila dobra. Ali bela - što se tiče šećera i kiselina, zaista je sjajna godina. Prinos je bio, doduše, drastično manji, i do trideset odsto, i na pino griđu i na sovinjonu i šardoneu. Mi to ne možemo da nadoknadimo kroz cenu i videćemo šta ćemo da uradimo. Hvala Bogu, kod grašca nije bilo tih problema. On kao da je napravljen za sve ove Božje vragolije koje nam se dešavaju sa kišom, neujednačenim cvetanjem...
Poznati ste po vrlo fer cenama. Da li i ubuduće zadržavate tu poslovnu strategiju?
- Ostajemo pri tome. Naša filozofija je da kvalitetno vino ne mora da bude skupo. Mi smo, recimo, formirali cenu za našu premijum liniju tako da vina koštaju do 1.150 dinara za vina koja, gledajući ostala vina na našem tržištu, vrede više. Ja mislim da je to dovoljno i nadam se da će kupci to da prepoznaju. Što se bazičnih vina tiče, tu smo zacrtali da sve bude ispod 900 dinara, da ljudi mogu da sebi to priušte na dnevnom i dvodnevnom nivou. Da to budu vina u kojima se može uživati svakog dana.

Ovo je treća berba sa Tanjom Đuričić kao enologom u vašoj vinariji. Kakav je novi kvalitet ona donela u rad?
- Ta saradnja donela nam je puno - neću reći u pogledu kvaliteta, već u pogledu finesa. Naša vina su već bila ispunila naš osnovni kriterijum kvaliteta i sada smo krenuli da radimo na finesama - bilo da je to drugačiji kompleks aroma, ili struktura, ili telo... Tanja voli da eksperimentiše, a i ja sam uvek za to, sve dok to nije drastično i dok je u zacrtanim okvirima. Na primer, veoma volim bele barike, a volim i posebno da radim sa Optimusom, u želji da od grašca napravim vino po kome će se naša vinarija prepoznavati.
Stalno se vraćamo na grašac. Spadate u popularizatore ove sorte, pa ipak nemate njeno ime na etiketi...
- Zbog čudne istorije koja prati sortu, nisam smeo da dam ime grašac ili italijanski rizling. Dali smo ime Optimus, to jest "najbolji". To moje kockanje se izgleda isplatilo jer su ljudi jako lepo prihvatili to vino i obožavaju ga. Mi imamo i osnovni grašac koji se prodaje u supermarketima. Vina od te sorte svako voli da pije, a dobro je i to što sada zakonski možemo da koristimo ime grašac. Planiramo da u nekom dužem periodu napravimo i grašac koji će biti iznad Optimusa i koji će duže odležavati u boci. Tanja je rekla: "Kad dođemo do tog momenta, znaću".
Pinot Grigio ostaje vaš veliki tržišni adut?
- Mi na tom vinu stalno radimo. U berbi 2020. je jako lepo izašao. Radili smo u dva tanka i posle smo to uklopili. Radićemo na tome da mu unapredimo strukturu i kompleksnost, a da pritom zadržimo ono zbog čega ga ljudi vole, a to je lepa voćnost koju mu daje naš teroar.
Kakve su promene nastupile u radu sa crvenim vinima?
- Mi smo sa Tanjom napravili dogovor da deo berbe 2018. radimo tradicionalno, a deo u vinifikatoru. I to se pokazalo kao "bomba", kao prava stvar. Sada smo flaširali tu berbu i jako smo zadovoljni i osnovnim vinima koje smo radili tradicionalno, i rezervom širaza koji je rađen kupažom vina napravljenih na dva načina. Godina je bila jako dobra, dala je odlične šećere i odličan odnos šećera i kiselina, i sve će se to "smiriti" u boci. Vino je bilo 16 meseci u srpskom bariku, ali smo kaberne sovinjon morali da oplemenimo malim dodatkom francuskog drveta.
Koliko će ta berba sazrevati u boci pre puštanja na tržište?
- Nakon barika, želja mi je da ta vina stoje u boci još najmanje dve godine, da bi bila svilenih tanina i da im kompleksnost i voćnost bude na mestu.
Pre dve godine uveli ste novi vizuelni identitet vina. Kakve su bile reakcije publike?
- Etikete smo promenili početkom 2019. godine. Pokušali smo dve serije etiketa ranije, ali to baš nije bilo urodilo plodom, a nisam imao ni vina koja sam želeo da imam. Kada je Tanja došla želeo sam da napravim jedan presek. Nastala je miminalistička etiketa na kojoj se vidi naš vinograd, i ona je jako lepo prihvaćena. Rečeno mi je da sam našao pravu etiketu i da je ne menjam. Takođe, i kod premijum vina morali smo da napravimo redizajn. Sada se nekim ljudima etikete za sovinjon barik i za šardone najviše sviđaju od svih koje imamo.
Kako funkcioniše vaš tim?
- Otac je starija generacija i ranije je bilo dosta neslaganja, pa smo morali da tražimo neka solomonska rešenja. Od kada je Tanja došla, Brka se potpuno povukao iz dela posla u vezi sa marketingom i vizuelnim identitetom... Iz rada sa vinom se davno povukao. Sada radi u obradi vinograda jer tu ima zaista mnogo iskustva. Sve ostalo radimo Tanja, vinogradar i ja. Vinogradar je stalno tu, Tanja ima mnogo iskustva, strogi smo i ona i ja, znamo šta želimo i vrlo lako se dogovaramo oko ciljeva i rešenja.

Vino & Fino je magazin koji se bavi vinom, vinskom i gastronomskom kulturom u Srbiji i regionu. Postoji od 2011. godine, štampa se u 11 000 primeraka i distribuira besplatno restoranima, vinotekama, hotelima, kafićima i vinarima u Srbiji, BiH i Crnoj Gori, menadžerima i direktorima većih kompanija, kao i ljubiteljima vina i finih stvari. Magazin okuplja vinske stručnjake iz Srbije i regiona, uz značajnu saradnju sa nekim od najvećih svetskih imena iz oblasti vinske kulture i gastronomije.
🡅
.webp)
(2).webp)







