Najveći vinski prevarant proteran je iz Amerike

Rudi Kurniavan, čovek koji je prodavao falsifikate vina najcenjenijih francuskih kuća, nakon odslužene zatvorske kazne vraćen je u rodnu Indoneziju

najveći vinski prevarant proteran je iz amerike

Saga o Rudiju Kurniavanu, najvećem vinskom prevarantu svih vremena i čoveku koji je svojim delovanjem ukazao na najveće slabosti sveta vinskog kolekcionarstva, dobila je epilog koji za sada deluje konačno: Kurniavan je, nakon šest godina u zatvoru, proteran iz SAD u rodnu Indoneziju.

Nekadašnji miljenik vinske scene Los Anđelesa koju je opčinio što ličnom harizmom i raskošnim životnim stilom, što, kako se svojevremeno verovalo, sposobnošću da pronađe i uspešno proda najređa vina na svetu, sleteo je u Džakartu kao slobodan čovek nakon višedecenijskog ilegalnog boravka u SAD u koje je došao, zahvaljujući studenskoj vizi, devedesetih godina prošlog veka.

Kurniavanovo proterivanje za velike svetske medije poslužilo je kao prilika da se javnost podseti na period od 2004. do 2012. tokom koga je Kurniavan zaradio milione dolara prodajući vinske falsifikate, to jest kvalitetna ali ne preskupa vina iz Burgundije, doline Napa i drugih čuvenih vinskih regija, pretočena u boce sa etiketama legendarnih vinskih kuća. Niko ne zna tačno koliko je falsifikovanih boca prodato tokom ovih burnih osam godina, o kojima smo i mi detaljno pisali. Tokom pretresa Kurniavanove kuće pronađeno je 19.000 falsifikovanih etiketa, a samo na jednoj aukciji 2006. prevarant je prodao vina u vrednosti od 25 miliona dolara.

Kurniavanova prevarantska šema pretrpela je prvi udarac 2007. godine, kada je kuća Christie's u Los Anđelesu obustavila aukciju vina kuće Chateu Le Fin, na zahtev ove vinarije koja je navela da su posredi falsifikati. Godinu dana kasnije ista stvar se dogodila sa aukcijom na kojoj je trebalo da budu prodata vina kuće Domaine Ponsot u vrednosti od 600.000 dolara. U ovom slučaju došla je do izražaja ključna mana Kurniavanove šeme: njegova nepažnja zahvaljujući kojoj je stavljao na boce etikete nepostojećih berbi. Na jednoj boci vina Domaine Ponsot Clos de la Roche stajalo je da je napravljeno u berbi 1929. iako u to vreme vinarija nije posedovala vinograd u apelaciji Clos de la Roche. Još ekstremniji slučaj dogodio se sa vinom Chateau Lafleaur iz 1947: Kurniavan je predao na aukciju više magnuma tih vina nego što je kuća Chateau Lafleaur uopšte proizvela.

Kuhinja u kojoj je Kurniavan flaširao vina

Kada je klupko počelo da se odmotava, sve ono zbog čega su bogati kolekcionari voleli Kurniavana naprasno je, po devizi da su posle bitke svi generali pametni, postalo belodani dokaz da sa imigrantom iz Indonezije nešto nije u redu: bez ikakvog ustručavanja otvarao je i delio sa mnogobrojnim prijateljima boce iz najskupljih berbi, i sa lakoćom nabavljao čitave serije vina koja niko drugi nije mogao da nađe. Jednu takvu seriju prodao je milijarderu Vilijamu Kohu, što se ispostavilo kao kobna greška: bogataš je odlučio da skupo naplati poniženje, a po njegovim rečima arogancija vinskog sveta ga je zabolela više nego gubitak 2.1 miliona dolara koliko je platio 219 falsifikovanih boca.

- Mrzim kada me prevare. U vinskim krugovima postoji zavera ćutanja koju sam želeo da rasturim - rekao je Koh koji je uložio ogroman napor da raskrinka Kurniavana - tačnije, u to je uložio sve svoje resurse. Ceo svet zna kako se to završilo, a o aferi je snimljen i dokumentarac Sour Grapes u produkciji kuće Netflix.. Kurniavanu je tokom izricanja zatvorske kazne od 10 godina - koja je skraćena zbog dobrog vladanja - naloženo da plati 28.4 miliona dolara odštete žrtvama prevare i da se odrekne lične imovine u vrednosti od 20 miliona dolara.

Kurniavan se gotovo izvesno više nikada neće baviti prodajom arhivskih vina, ali biće zanimljivo pratiti čime će se ovaj, još uvek relativno mlad čovek (rođen je 1976. godine) baviti po povratku u rodnu Indoneziju. Što se vinskog sveta tiče, on je ovu aferu apsorbovao bez ikakve finansijske štete - u godini suđenja Kurniavanu nije zabeležen pad vrednosti vinskih aukcija. Moralna šteta je nešto sasvim drugo, i Kurniavanov poduhvat osvetlio je ružnu stranu vinskog sveta, u kojoj se prepliću snobizam i neznanje, i, sa druge strane, istinska kolekcionarska strast, i koja je i dalje plodno tle za ovakve prevare.

Vino & Fino je magazin koji se bavi vinom, vinskom i gastronomskom kulturom u Srbiji i regionu. Postoji od 2011. godine, štampa se u 11 000 primeraka i distribuira besplatno restoranima, vinotekama, hotelima, kafićima i vinarima u Srbiji, BiH i Crnoj Gori, menadžerima i direktorima većih kompanija, kao i ljubiteljima vina i finih stvari. Magazin okuplja vinske stručnjake iz Srbije i regiona, uz značajnu saradnju sa nekim od najvećih svetskih imena iz oblasti vinske kulture i gastronomije.
🡅
×